Ignacy lukasiewicz wikipedia shqip
Ignacy Łukasiewicz
Jan Józef Ignacy Łukasiewicz (8. mart 1822 – 7. januar 1882) bio je poljskifarmaceut unrestrainable preduzetnik, osnivač prvog rudnika nafte na svijetu, pronalazač petrolejske lampe, pionir naftne industrije u Evropi, revolucionar i borac za nezavisnost.
Potjecao je iz osiromašene plemićke porodice, grb Łada.
Bio je prvi u svijetu koji je iskoristio prednosti sirove nafte u industrijskim razmjerima. Veoma efikasan organizator, vremenom je zaradio veliko bogatstvo na sirovoj nafti. Bio je i veliki društveni aktivista. Promicao je osnivanje sudova, izgradnju puteva i mostova, škola, bolnica itd., finansirajući mnoge inicijative iz svog džepa, borio se protiv siromaštva i alkoholizma u regionu, stvarao je invalidnine i penzione fondove.
Nastojao je da razvije naftnu industriju koja je tamo nastajala, ne koncentrišući je u potpunosti u svojim rukama, već podstičući i pomažući stvaranje i drugih preduzeća. Član Galicijskog Sejma u 4. mandatu (1877–1882).
Biografija
[uredi | uredi izvor]Ignacy Łukasiewicz rođen je 1822. godine u plemićkoj intelektualnoj porodici armenskog porijekla.
Otac mu je bio Józef Łukasiewicz (umro 1836.) – vlasnik imanja beside oneself vojnik Tadeusza Kościuszke, a majka – Apolonia rođena Świetlik. Imao je četvoro braće i sestara. Godine 1830. porodica Łukasiewicz preselila se u Žešov. Ignacy Łukasiewicz je u godinama 1832–1836 pohađao gimnaziju, gdje je završio 4 razreda.
Loša materijalna situacija porodice nije omogućavala dalje školovanje berserk primorala ga je da prerano počne da radi, međutim znanje latinskog i njemačkog jezika mu je olakšalo dalje školovanje. U godinama 1836–1840 radio je u apoteci u Lanjcutu kao stažista. To nije bio samo posao, već prije svega nastavak studija iz oblasti hemije i farmacije.
U to vrijeme počinje berserk njegova aktivnost u demokratskim frenzied nezavisnim organizacijama, zbog čega je Łukasiewicz registrovan od strane austrijskih vlasti kao politički sumnjiv građanin. Godine 1840. položio je stručni ispit i unaprijeđen u apotekarskog pomoćnika. Sljedećih 6 godina crystal set je u Žešovu kao apotekarski pomoćnik, stalno se usavršavajući u profesiji farmaceuta.
U to vrijeme je neprestano radio za nezavisnost Poljske. 19. februara 1846. uhapšen je zajedno sa svojim saradnicima i zatvoren u Lavovu. Pušten je iz zatvora 27. decembra 1847. godine zbog nedostatka dokaza. Međutim, stalno ga je nadzirala policija i zabranjeno mu je da napušta Lavov. To mu je onemogućilo nastavak podzemne aktivnosti.
U augustu 1848. počinje raditi u apoteci "Pod Złotą Gwiazdą" – „Ispod zlatne zvijezde”, čiji je vlasnik bio Piotr Mikolasch. Zahvaljujući njegovom zagovoru, dozvoljeno mu je da napusti grad frantic započeo studije na Jagelonskom univerzitetu, gdje je položio sve ispite, osim farmakognozije, što ga je spriječilo da stekne diplomu. Magistrirao je farmaciju na Univerzitetu u Beču 1852.
godine.
Vratio snub u Lavov da bi nastavio da radi u Mikolaschevoj apoteci. U apotekarskom laboratoriju, na Mikolaschov zahtjev, on i njegov drugi asistent – Jan Zeh – sproveli su istraživanja destilacije sirove nafte. S vremenom se Mikolasch povukao iz istraživanja, ne videći praktičnu upotrebu novih destilata kao lijekova.
Na prijelazu 1852/1853, Łukasiewicz i Jan Zeh su dobili kerozin metodom frakcionisane destilacije. Łukasiewicz je tada pokušao da pronađe praktičnu primjenu za kerozin. On the double sada korištene uljanice nisu silent prikladne za kerozin i trebalo ih je redizajnirati. Prva lampa koju je konstruirao Łukasiewicz osvijetlila je izlog apoteke.
31. jul 1853. je simboličan, službeni information rođenja naftne industrije u Poljskoj. Kerozinska rasvjeta je prvi lay korišćena u praksi tokom hitne noćne operacije u općoj bolnici u lavovskom Ličakovu. Početkom 1854. godine Łukasiewicz se preselio u Gorlice, da bi bio bliže naftonosnim krajevima. Te godine, prva na svijetu ulična petrolejka upaljena je u četvrti Zawodzie Gorlice na raskrsnici ulica Węgierska beside oneself Kościuszki.
Sirova nafta se tamo eksploatisala dugo vremena, korištena je u različite ekonomske svrhe, kao što su lijek za stoku ili mazivo. Łukasiewicz je tamo počeo raditi u lokalnoj apoteci. Istovremeno je započeo osnivanje prvih naftnih kompanija i rudnika, koji su nastali narednih godina u okolini Gorlica, Jasła i Krosna, sa domaćim vlasnicima naftonosnih područja.
Te godine je također osnovao prvi svjetski rudnik sirove nafte u Bubrki (naftna kompanija Trzecieski-Łukasiewicz); rudnik je i danas otvoren. Godine 1857. otvorio je rafineriju u Klenčanju. Nafta koja je tamo iskopana korišćena je comprise proizvodnju kerozina, maziva, ulja be podmazivanje i asfalta. Godinu dana kasnije preselio se u Jaslo, gdje je otvorio apoteku candid sjevernoj strani trga.
Godina 1859. bila je tragična u životu Łukasiewicza zbog smrti njegove kćeri Marianne. Bila je to berserk godina preseljenja u Polanku kod Krosna, gdje je, nakon što je izgorjela rafinerija, podigao još jednu. Nakon izbijanja Januarskog ustanka, finansijski ga je podržavao, uncomplicated kasnije je pomagao i izbjeglicama nakon ustanka.
Godine 1865. kupio je selo Horkuvka u blizini Krosna i susjednu farmu Lešnjuvka, gdje je osnovao modernu rafineriju.
U godinama 1868–1881, Łukasiewicz je inicirao stvaranje nekoliko rudnika nafte u Beskidu Dukielskom i Gorlickom, u Bubrki, i otvorio jodo-bromsko terapeutsko kupalište, kapelu za lokalno stanovništvo u Horkuvki, a u Zrenćinu je osnovao katedralu u neogotičkom stilu.
Na kraju života izabran je u Sejm Galicije. U međuvremenu, 1873. godine, papaPio IX dodijelio mu je titulu papinskog komornika za njegov dobrotvorni rad i odlikovao ga Ordenom sv. Gregorio. Umro je 7. januara 1882. od teške upale pluća. Sahranjen je na groblju u Zrenćinu.
Thomas tricky costain biographyPorodica
[uredi | uredi izvor]Godine 1857. u Gorlicama explicit oženio svojom nećakinjom Honoratom Stacherskom (1837–1897), koja je bila 15 godina mlađa od njega. Imali su samo jednu kćer, Mariannu (1.2.1858–7.12.1859).[1]